Istorija razvoja opreme za ravnanje

Teorijska istraživanja tehnologije ravnanja počela su 1930-ih i 40-ih godina. Do 1970-ih i 80-ih godina, koncept ispravljanja se proširio sa uske definicije ispravljanja savijanjem na rješavanje savijanja, kontrolu oblika poprečnog presjeka i tačnosti dimenzija, i dovodeći do tehnologija kao što su translacijsko ispravljanje i planetarno ispravljanje. Oprema za ravnanje traka i listova uglavnom dolazi u tri oblika: valjkasti ravnači, zatezni ravnači i zatezni{7}}ispravljači za savijanje.

Valjci za ispravljanje su efikasni za ravnanje srednje{0}}debelih ploča, ali manje efikasni za tanke trake; ispravljači zatezanja mogu smanjiti mehanička svojstva trake zbog prevelike napetosti. Ispravljači sa zateznim savijanjem kombinuju prednosti oba, postižući veću plastičnu deformaciju trake uz relativno nisku napetost, i postepeno su postali glavni u ispravljanju tankih traka. Dizajn i proizvodnja ispravljača za zatezanje{4}}u inozemstvu su relativno zreli, dok su u Kini još uvijek u fazi malih-prototipova i teorijskih istraživanja.